Muzika u poslovnom prostoru u BiH: dozvole i naknade

Slušati nije isto što i puštati javno

Pjesme koje su Vam dostupne na servisima za striming, na video platformama ili na CD-u koji ste kupili namijenjene su ličnoj upotrebi. To nije dozvola da ih puštate gostima, kupcima ili članovima u poslovnom prostoru. Uslovi korištenja servisa za striming po pravilu daju samo pravo na ličnu, nekomercijalnu upotrebu, a kupovinom nosača zvuka ili digitalnog fajla ne stičete pravo da muziku saopćavate javnosti.

Zakon o autorskom i srodnim pravima BiH javnošću smatra veći broj lica koja nisu međusobno povezana rodbinskim ili drugim ličnim vezama. Gosti kafića, kupci u prodavnici, gosti hotela i članovi teretane upravo su takva javnost. Zato je muzika koja se u objektu preko zvučnika pušta s radija, televizora, računara ili mobitela saopćavanje javnosti, za koje je potrebno odobrenje nosilaca prava.

Šta propisuje zakon u BiH

Osnovni propis je Zakon o autorskom i srodnim pravima ("Službeni glasnik BiH", broj 63/10). Autoru pripada isključivo pravo saopćavanja javnosti, koje obuhvata, između ostalog, javno izvođenje uživo i javno saopćavanje sa snimaka (čl. 24, 25. i 28). Isključivo pravo znači da se djelo u poslovnom prostoru smije koristiti samo uz prethodno odobrenje nosioca prava ili onoga ko ga zastupa.

Kako se ta prava ostvaruju u praksi, uređuje Zakon o kolektivnom ostvarivanju autorskog i srodnih prava (također "Službeni glasnik BiH", broj 63/10). Kolektivne organizacije su udruženja koja, uz dozvolu Instituta za intelektualno vlasništvo Bosne i Hercegovine, zaključuju ugovore s korisnicima, objavljuju tarife, naplaćuju naknade i raspodjeljuju ih nosiocima prava. Za istu vrstu prava na istoj vrsti djela može postojati samo jedna takva organizacija (čl. 6). Institut nadzire njihov rad, a sporove o tarifama rješava Vijeće za autorsko pravo.

Zakon polazi od pretpostavke da je kolektivna organizacija, u okviru prava i vrste djela za koje ima dozvolu, ovlaštena djelovati za račun svih autora, osim onih koji su je pisanim putem obavijestili da svoja prava ostvaruju individualno (čl. 18). Korisnici koji javno saopćavaju zaštićena djela dužni su prethodno pribaviti odgovarajuća prava (čl. 27).

Institut je pripremio i nacrte novog zakona o kolektivnom ostvarivanju i izmjena Zakona o autorskom i srodnim pravima, usklađene s pravom Evropske unije. Nacrt zakona o kolektivnom ostvarivanju, između ostalog, predlaže da se saopćavanje javnosti muzičkih djela ostvaruje obavezno kolektivno, uz određene izuzetke. Dok novi propisi ne stupe na snagu, primjenjuju se zakoni iz 2010. godine.

Dvije vrste prava, tri organizacije

Na snimljenoj pjesmi postoje dvije odvojene grupe prava:

• Autorsko pravo pripada kompozitoru, autoru teksta i, na osnovu ugovora, muzičkom izdavaču. Za javno saopćavanje njihovih djela potrebno je odobrenje.
• Srodna prava pripadaju izvođačima (pjevačima i muzičarima) i proizvođaču snimka. Kada se snimak izdat u komercijalne svrhe koristi za saopćavanje javnosti, korisnik plaća proizvođaču snimka jedinstvenu pravičnu naknadu, od koje polovina pripada izvođačima, ako nije drugačije ugovoreno (čl. 121. i 128). Snimci koji su javnosti dostupni na zahtjev, na primjer putem interneta, smatraju se izdatim u komercijalne svrhe. Ova naknada primjenjuje se od isteka 2013. godine (čl. 188).

Prema spisku Instituta za intelektualno vlasništvo, dozvolu za ova prava imaju tri odvojene kolektivne organizacije: jedna zastupa autore muzičkih djela, druga izvođače muzičkih djela, a treća proizvođače snimaka. Svaka od njih ima zasebnu dozvolu Instituta. Organizacije izvođača i proizvođača prema korisnicima najavljuju zajednički nastup, ali zakon koji je trenutno na snazi ne propisuje jedinstvenu zajedničku naplatu. Nacrt novog zakona predviđa mogućnost da kolektivne organizacije korisnicima izdaju zajednički račun.

U praksi to znači da objekat koji pušta komercijalnu muziku može imati obaveze prema više organizacija istovremeno.

Kako se određuje visina naknade

Visinu i način obračuna naknade određuje tarifa kolektivne organizacije. Tarifa se utvrđuje kolektivnim ugovorom s reprezentativnim udruženjem korisnika, a ako to nije moguće, ugovorom s pojedinačnim korisnikom ili odlukom Vijeća za autorsko pravo (čl. 23. Zakona o kolektivnom ostvarivanju). Zakon traži da naknada bude primjerena vrsti i načinu korištenja i navodi kriterije kao što su prihod ostvaren korištenjem djela, značaj muzike za djelatnost korisnika i omjer zaštićenih i nezaštićenih djela.

Obrasci za stalno korištenje muzike u objektima po pravilu traže podatke kao što su:

• vrsta objekta, na primjer noćni klub, restoran ili kafić, slastičarna, tržni centar, prodavnica, teretana, frizerski salon ili benzinska pumpa;
• kapacitet zatvorenog prostora i bašte, odnosno površina prodajnog prostora u kvadratnim metrima;
• radno vrijeme i broj dana u sedmici;
• da li postoji muzika uživo, disko program ili naplata ulaza;
• za hotele broj soba, kategorija i dodatni sadržaji poput restorana, bara ili kafića.

Naknade za autore i naknade za izvođače i proizvođače snimaka obračunavaju se odvojeno, prema tarifama nadležnih organizacija, pa jedan objekat može imati više ugovora. Tarife i kolektivni ugovori mijenjaju se i objavljuju u "Službenom glasniku BiH", zato iznos uvijek provjerite prema važećoj tarifi i za svoj konkretan objekat. Ugovori se obično zaključuju za određeni period, pa ih treba pratiti i obnavljati.

Posljedice korištenja bez dozvole

Propisi predviđaju nekoliko vrsta posljedica:

• Građanskopravni zahtjevi. Nosilac prava može tražiti utvrđenje povrede, zabranu daljnjeg korištenja, uklanjanje posljedica i objavu presude (čl. 156. Zakona o autorskom i srodnim pravima). Naknada štete određuje se po općim pravilima ili u visini ugovorene, odnosno uobičajene naknade za zakonito korištenje (čl. 157). Ako je povreda učinjena namjerno ili krajnjom nepažnjom, nosilac prava može tražiti i penal do trostrukog iznosa uobičajene naknade, a sud pri tome cijeni sve okolnosti slučaja (čl. 158).
• Prekršajna odgovornost. Javno saopćavanje autorskog djela bez potrebnog odobrenja propisano je kao prekršaj za koji se izriču novčane kazne pravnom licu, odgovornom licu i preduzetniku (čl. 170). Za naročito teške i ponovljene prekršaje predviđena je zaštitna mjera zabrane obavljanja djelatnosti ili njenog dijela (čl. 171). Nadzor provode tržišne inspekcije entiteta i Brčko distrikta (čl. 173).
• Zabrana korištenja. Na zahtjev autora ili kolektivne organizacije nadležni organ unutrašnjih poslova zabranit će korištenje zaštićenog djela ako prava nisu prethodno pribavljena (čl. 27. Zakona o kolektivnom ostvarivanju). Vrhovni sud Republike Srpske je 2018. godine istakao da organ prije takve zabrane mora utvrditi da se u objektu stvarno javno saopćavaju djela iz repertoara organizacije koja traži zabranu, te da to nije općepoznata činjenica.
• Krivična djela. Krivični zakon Bosne i Hercegovine propisuje krivična djela nedozvoljenog korištenja autorskih prava i prava proizvođača zvučne snimke, za koja su predviđene novčana kazna ili kazna zatvora (čl. 243. i 244).

U sporovima se često ne raspravlja samo o tome da li je dozvola bila potrebna, nego i o tome koja se muzika u objektu puštala i ko je za nju ovlašten. Zato je korisno imati uredne dokaze o izvoru muzike koju koristite.

Kako funkcioniše direktno licenciran katalog

Direktno licenciran katalog čine pjesme za koje nosilac prava sam daje dozvolu za javno puštanje, bez posredovanja kolektivne organizacije. Zakon to dopušta: autor svoja prava može ostvarivati sam ili preko zastupnika, za svako djelo pojedinačno (čl. 147. Zakona o autorskom i srodnim pravima).

Takva licenca obuhvata samo pjesme iz kataloga koji je licenciran. Ne obuhvata:

• radio ili televizijski program koji se čuje ili vidi u objektu;
• muziku uživo, nastupe DJ-a i priredbe;
• vlastite liste pjesama sa servisa za striming, USB-a ili CD-a;
• muziku drugih servisa, kao i muziku u reklamama i video sadržajima koje sami puštate.

Za sve navedeno i dalje vrijede opća pravila opisana u prethodnim odjeljcima.

Zbog zakonske pretpostavke da kolektivna organizacija zastupa sve nosioce prava u svojoj oblasti, osim onih koji su je pisano obavijestili da prava ostvaruju individualno (čl. 18), važno je da možete pokazati šta se u objektu pušta i na osnovu čega. Čuvajte potvrdu o licenci, ugovor ili uslove pretplate i, ako je moguće, podatke o tome koja se muzika reprodukuje. Prema navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Srpske, zabrana se ne može odnositi na djela autora koji svoja prava ne ostvaruju kolektivno.

Posebno pitanje je naknada izvođačima i proizvođačima snimaka iz člana 128. Ona je vezana za javno korištenje snimka izdatog u komercijalne svrhe i postoji odvojeno od autorskog prava na pjesmi. Pitajte svakog pružaoca muzičke usluge, pa i nas, kako je to pitanje riješeno za njegov katalog i tražite odgovor u pisanoj formi.

Šta nudi Mublic

Mublic je usluga muzike za poslovne prostore u kojoj je licenca uključena u pretplatu. Katalog je proizveo Mublic i nije dio repertoara nijedne kolektivne organizacije.

• Atmosfera prilagođena objektu. Muzika se bira prema djelatnosti i mijenja se tokom dana, od mirnijeg jutra do živahnije večeri.
• Odvojene zone. Sala, terasa ili drugi dijelovi objekta mogu imati vlastiti plejer i vlastiti program.
• Reprodukcija bez prekida. Pjesme se unaprijed preuzimaju, pa muzika nastavlja svirati i kada internetska veza privremeno nestane.
• Potvrda o licenci. Za svaki objekat s plaćenom pretplatom izdaje se potvrda o licenci koja se provjerava QR kodom.
• Najave u objektu. Između pjesama možete puštati vlastite najave, na primjer o akcijama ili radnom vremenu.

Licenca obuhvata isključivo Mublic katalog. Ako se u objektu pušta i radio, televizija, muzika uživo ili neki drugi servis, to nije obuhvaćeno Mublic licencom.

Uslugu možete isprobati sedam dana bez platne kartice. Probni period služi za upoznavanje s uslugom i ne uključuje potvrdu o licenci; potvrda se izdaje uz plaćenu pretplatu. Započnite probni period, pogledajte cijene ili aktivirajte pretplatu.